Tragičan događaj zadesio je jučer jednu školu u susjednoj državi. Svjedočimo tome putem medija. Teško je zaobići priču, teško je ne ostati potresen, a vjerujemo da je najteže posložiti svoje misli i osjećaje koji se pri tome javljaju.
Odgajati djecu u današnjem svijetu nije lako. Svijet 21. stoljeća je brz, nepredvidiv, prepun promjena. Teško se opustiti, prilagoditi, naći svoje mjesto i stabilnost. Zahtjevi postavljeni pred nas su sve teži, hvatamo ideale, savršenstva, nepogrešivost. Naše vrijeme, naš mir, naša obitelj postaju luksuz. Tako je odraslima. Tako je i djeci. Sve to događa im se u godinama u
kojima tek upoznaju sebe, uče svoje mjesto u svijetu, uspoređujući se s drugima prepoznaju svoje nesavršenosti, grade sliku ideala, stvaraju svoje životne ciljeve i ideje. Vrijednosti se upijaju s ekrana ili društvenih mreža. U svijetu tehnologije koja nas lagano povezuje prevladava osjećaj usamljenosti. Važnije je nego ikad njegovati međuljudske odnose i povezanost.
Mentalno zdravlje mladih u našoj državi opasno je narušeno. Anksioznost i depresija odgovor su na današnje društvo. Sustavi podrške su preplavljeni i pokazuju nemoć u odgovoru na trenutno stanje. Škola je jedan od sustava, onaj u kojem se nalaze sva ta djeca i mladi, ona gdje se nalaze roditelji i učitelji sa zajedničkim ciljem – odgajati i obrazovati djecu kako bi jednom mogli samostalno funkcionirati kao vrijedni članovi našeg društva. Da bi oni jednom mogli biti vrijedni i funkcionalni članovi našeg društva trebamo ih vidjeti i
čuti danas. Trebamo prepoznati i uvažiti njihove različitosti, njihove različite potrebe, uključiti ih u odlučivanje o vlastitim životima, vratiti im natrag njihovu snagu, njihovu motivaciju, njihove ciljeve i ideje.
Trebamo im pomoći da nauče prepoznati svoje i tuđe emocije, odgovoriti na njih na pravilan način. Trebamo ih podučiti samoregulaciji, ali i gdje potražiti pomoć.
Trebamo ih podučiti suosjećanju, samilosti i toleranciji.
Trebamo ih podučiti suradnji, nenasilnoj komunikaciji i rješavanju sukoba.
Trebamo im pomoći da vole svoje vrline, a još više da cijene svoje nesavršenosti i prihvate ih kao dio slike koja ih čini unikatnim i posebnim.
Škola je mjesto preventivnog djelovanja kroz učenje. Obitelj je mjesto sigurnosti, vrijednosti i ljubavi. Povežimo se zajedno u suradnju i razumijevanje, čujmo jedni druge, poslušajmo savjete i druge perspektive, pomozimo jedni drugima da se mijenjamo i prilagođavamo kako bismo pomogli onima zbog kojih se nalazimo u istoj točki ovog vremena i prostora – djeci. Zdrava privrženost školi, osjećaj prihvaćenosti i pripadnosti zaštitni je faktor mentalnog zdravlja učenika. Pomozimo djeci da se u školi osjećaju dobro – zbog njih smo svi ovdje. Tu smo za njih. Pomozimo ih da to znaju prepoznati.

Vaši stručni suradnici