Projekti

Senzibilizacija djece s teškoćama za svijet bez nasilja

U zamršenom svijetu odrastanja, gdje su pravila društvene igre često ispisana sitnim slovima, djeca s teškoćama u razvoju nerijetko se zateknu pred zidom tišine. Dok njihovi vršnjaci kroz igru i sukobe uče graditi vlastite ličnosti, ova djeca, naši najranjiviji članovi, suočavaju se s izazovom koji nadilazi uobičajene školske razmirice. Za njih, nenasilno rješavanje sukoba nije samo vještina komunikacije; to je alat za očuvanje vlastitog integriteta. CAP (Child Assault Prevention) program u tom kontekstu postaje više od prevencije, on postaje njihov glas.

Ranjivost i snaga

Djeca s teškoćama često žive u svijetu u kojem se njihova tijela tretiraju kao zajednički prostor: od ruku terapeuta i liječnika do pomoći asistenata pri svakodnevnim radnjama. U tom neprestanom kontaktu, granica između „pomoći“ i „povrede privatnosti“ može postati opasno tanka. Statistički podaci samo su dio stvarnosti u kojoj su ova djeca češće izložena nerazumijevanju ili agresiji, često lišena alata da na to ukažu. Upravo tu nastupa filozofija CAP-a, koja je temeljena na tri jaka stupa, imati pravo biti: siguran, jak i slobodan. No, kako te apstraktne ideale pretvoriti u opipljivu stvarnost za dijete koje ne govori ili dijete koje svijet doživljava kroz drukčije senzoričke filtre?

Strategije osnaživanja

Senzibilizacija u okviru CAP-a za djecu s teškoćama zahtijeva transformaciju jezika. Umjesto bučnih proglasa, koristimo socijalne priče i vizualne mape puta. „Ovo je moje tijelo. Moje tijelo pripada meni.“, poručuje dijete koji putem piktograma pokazuje dlanove u znaku STOP. To nije samo gesta; to je prva informacija koje mu omogućuje da u trenutku straha ne ostane paraliziran. Kroz strukturirane radionice, situacije se “prevode” na njima jednostavniji i prihvatljiviji jezik. Učimo ih da “NE” nije čin neposluha, već čin samopoštovanja. Koristeći multiosjetilne pristupe, osnažujemo ih da prepoznaju onaj unutarnji alarm, onaj čvor u želucu koji signalizira opasnost, i da znaju kamo s tim osjećajem pobjeći.

Vršnjaci kao tihi saveznici

Nenasilje nije solistički nastup, već zajednička pjesma. Ključni dio senzibilizacije odvija se u očima vršnjaka. Kroz inkluzivne radionice, oni prestaju biti samo promatrači. Uče dekodirati tihe signale svojih prijatelja, razumjeti da pokrivanje ušiju ili povlačenje u kut nije hir, već poziv u pomoć. Postajući “CAP pomagači”, djeca uče empatiju koja nadilazi sažaljenje; uče da je njihova snaga u tome da postanu megafon onima čiji se glas slabije čuje.

Dom kao vježbaonica hrabrosti

Prevencija nasilja ne smije završiti zvonom za kraj sata. Roditelji su ti koji u intimi doma moraju dopustiti djetetu da ima pravo na granicu, čak i prema njima samima. Ako djetetu dopustimo da odbije zagrljaj kada mu ne godi, učimo ga da prepozna i odbije neželjeni dodir čak i poznate odrasle osobe onda dom postaje sigurna zona u kojoj se ne čuvaju “teške tajne”, već se gradi povjerenje koje je jače od svakog nasilnika.

Zaključna misao: Štit koji raste s djetetom

Provođenje CAP programa u radu s djecom s teškoćama je čin civilizacijske zrelosti. To je poruka da svako dijete, bez obzira na svoje startne pozicije, ima pravo na mirno nebo. Kada djetetu s teškoćama damo alat da riješi sukob bez nasilja, ali i da se zaštiti od tuđe agresije, ne dajemo mu samo lekciju iz sigurnosti. Dajemo mu dostojanstvo.

Stvarajući okruženje u kojem se različitost ne tolerira, već razumije, gradimo društvo u kojem će “siguran, jak i slobodan” biti više od slogana – bit će to neotuđivo pravo svakog djeteta.

Tamara Dubrović, mag.rehab.educ
Koordinatorica za CAP program
CZOO Rijeka

Senzibilizacija djece i mladih o nenasilnom rješavanju sukoba
s naglaskom na probleme djece s teškoćama

Senzibilizacija na nenasilje: CAP program kao štit za najranjivije

U svijetu koji se brzo mijenja, vještina nenasilnog rješavanja sukoba postaje jedna od najvažnijih životnih kompetencija. Dok se opća populacija djece susreće s uobičajenim izazovima odrastanja, djeca s teškoćama u razvoju suočavaju se s dvostrukim teretom: komunikacijskim barijerama i povećanim rizikom od viktimizacije. Provođenje CAP (Child Assault Prevention) programa prevencije nasilja pokazalo se kao ključni alat u osnaživanju djece, učitelja i roditelja za stvaranje sigurnijeg okruženja.

Zašto djeca s teškoćama trebaju poseban pristup?

Statistike nažalost pokazuju da su djeca s teškoćama češće izložena vršnjačkom nasilju, ali i neadekvatnim reakcijama okoline. Razlozi su višebrojni:
• Teškoće u komunikaciji: Nemogućnost verbaliziranja prijetnje ili nelagode.
• Fizička ranjivost: Ovisnost o pomoći drugih osoba, što smanjuje prostor za “bijeg” iz konfliktne situacije.
• Socijalna izolacija: Manjak socijalnih vještina koji može dovesti do pogrešnog tumačenja tuđih namjera ili nemogućnosti postavljanja granica.

CAP program: “SIGURAN, JAK I SLOBODAN”

CAP program nije samo set pravila; to je filozofija koja dijete uči da ima pravo osjećati se sigurno, jako i slobodno. Kada govorimo o djeci s teškoćama, CAP se prilagođava njihovim specifičnim potrebama kroz:
1. Individualizirani pristup: Strategije se modeliraju prema kognitivnim i motoričkim sposobnostima djeteta.
2. Prepoznavanje “neugodnih” dodira: Jasno definiranje granica tijela, što je ključno za djecu koja često prolaze kroz različite terapijske zahvate i fizičke kontakte.
3. Vršnjačka podrška: Senzibilizacija “redovne” djece da postanu saveznici, a ne promatrači nasilja.

Strategije

Senzibilizacija mladih unutar CAP-a naglašava da sukob nije nužno nasilje, već neslaganje koje se može riješiti dijalogom.
Za djecu s teškoćama, ključni su sljedeći koraci:
• “Ja-poruke”: Učenje djeteta da izrazi kako se osjeća umjesto da napada drugoga (npr. Smeta mi kad mi uzmeš igračku umjesto Zločest si).
• Prepoznavanje emocija: Korištenje vizualnih kartica (piktograma) za djecu koja imaju poteškoća s govorom kako bi signalizirala ljutnju ili strah prije nego što situacija eskalira.
• Pravilo tri koraka: 1. Reci “NE” (jasno postavljanje granice), 2. Odmakni se, 3. Reci odrasloj osobi u koju imaš povjerenja.

Kako raditi s djecom s teškoćama?

Prilikom provođenja CAP-a s djecom koja imaju komunikacijske, kognitivne ili motoričke teškoće, koristimo se sljedećim metodama:

– korištenje “Socijalnih priča” i različitih oblika vizualne podrške
Djeca s teškoćama (posebno s teškoćama iz spektra autizma) najbolje uče kroz jasne scenarije. Umjesto dugih objašnjenja, koristimo vizualizacije, npr. kreiramo slikovnicu koja prikazuje situaciju: Netko me gura -> Ja dižem ruku (STOP/NE) -> Idem do učiteljice.

– ako dijete ne može verbalizirati “NE”, učimo ga alternativama:
• Gesta: Odlučno podizanje dlana/obje ruke ispružene ispred sebe.
• Tehnologija: Korištenje komunikatora ili tableta na kojem je unaprijed programirana tipka “NE”, “STOP”, “Pomoć”, “To mi se ne sviđa”.
• Fizičko osnaživanje: Vježbanje sigurnog odmicanja u prostoru (ako je dijete u kolicima, vježbanje kretanja prema odrasloj osobi).

– pojednostavljivanje CAP koncepata
Koncepti “siguran”, “jak” i “slobodan” moraju biti opipljivi:
• Siguran: “Osjećam se kao kad me mama zagrli ili kad sjedim u svom kutku.”
• Jak: “Znam reći što mi treba (bilo glasom, znakom ili slikom).”
• Slobodan: “Nitko me ne smije tjerati da radim nešto što me plaši.”

U radu s djecom s teškoćama, ponavljanje je ključ. Ove vježbe, strategije i pojmove treba periodički ponavljati kroz razgovor, igru, razne didaktičke materijale tijekom cijele godine kako bi se automatizirale i postale dio svakodnevnog funkcioniranja djece.

Senzibilizacija vršnjaka: Kako postati “CAP pomagač”?

Vršnjake bez teškoća treba naučiti kako biti aktivni pomagači:
1. Prepoznavanje neverbalnih znakova: Učimo djecu da prepoznaju kada je njihov prijatelj s teškoćama uznemiren, čak i ako to ne kaže (npr. pokrivanje ušiju, ljuljanje, povlačenje).
2. Modeliranje obrane: Učimo ih da kažu: Prestani, Marku se to ne sviđa! u ime prijatelja koji možda u tom trenutku ne može govoriti.
3. Uključivanje, ne samo toleriranje: Naglasak je na zajedničkoj igri gdje se pravila prilagođavaju tako da svi mogu sudjelovati.

Uloga zajednice i obrazovnih ustanova

Prevencija nasilja nije zadatak samo djeteta, već odgovornost i nas odraslih. Uključivanjem CAP programa u škole, stvaramo sustav u kojem se:
• Edukatori obučavaju za rano prepoznavanje znakova zlostavljanja kod djece s teškoćama.
• Roditelji osnažuju da postanu primarni izvor podrške i povjerenja.
• Vršnjaci uče empatiji i razumijevanju različitosti, čime se smanjuje prostor za diskriminaciju.

Zaključak: Svako dijete zaslužuje odrastanje bez straha. Senzibilizacija kroz CAP program nije samo prevencija nasilja; to je ulaganje u društvo koje razumije da se snaga ne mjeri šakama, već sposobnošću da zaštitimo najslabije među nama i sukobe riješimo pruženom rukom umjesto podignutim glasom.

Tamara Dubrović, mag.rehab.educ
Koordinatorica za CAP program
CZOO Rijeka

Podrška ostvarenju jednakih mogućnosti u obrazovanju za učenike s teškoćama u razvoju – ATTEND – CARNET

Sudjelovanje u hrvatskoj inačici Programa sCOOLFOOD „Činimo dobro Otiskom srca”

PROGRAMI I PROJEKTI

1. ANTIKORUPCIJSKI PROGRAM

Korupcija se može definirati kao svaki oblik zlouporabe ovlasti radi osobne ili skupne koristi, a na štetu društvene zajednice. Škola kao javna ustanova u okviru obavljanja javne službe dužna je poduzimati preventivne mjere  i programe te djelovati na suzbijanju korupcije.

Ciljevi programa

Kontinuirano djelovanje u borbi protiv korupcije, zakonito postupanje u svim područjima rada i djelovanja, preventivnim radom i djelovanjem, odgojno-obrazovnim aktivnostima na razvijanju moralnih i društvenih vrijednosti kod učenika od najranije dobi. U tom slučaju moguće je ostvariti ciljeve borbe protiv korupcije:

–          antikoruptivni rad i poslovanje škole,

–          odbijanje sudjelovanja u korupciji,

–          suradnja sa tijelima javne vlasti.

Aktivnosti i mjere (poduzimaju se na nekoliko područja)

U upravljanju školom kao:

–          odgovorno i zakonito postupanje pri donošenju odluka u financijsko-materijalnom poslovanju,

–          pri raspolaganju sredstvima škole,

–          sklapanju pravnih poslova u ime i za račun škole,

–          otuđivanju, opterećivanju pokretnina i nekretnina u vlasništvu škole,

–          odlučivanju o davanju u zakup ili najam prostora škole,

–          odlučivanje o realizaciji izleta ekskurzija i sl.

U zasnivanju radnih odnosa:

–          striktno se držati zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i ZOR-a.

U radu i poslovanju:

–          postupanje prema zakonskim, pod zakonskim propisima i sukladno uvriježenim etičkim normama,

–          pridržavati se propisanih postupaka,

–          postupanje pridržavajući se načela savjesnosti i poštenje, uz uvažavanje pravila struke,

–          raspolaganje sredstvima škole pažnjom dobrog gospodara.

Odgovornost u trošenju sredstava:

–          racionalno trošenje i raspolaganje,

–          postupanje po pozitivnim propisima,

–          provedba zakonom predviđenih postupaka.

Obavljanje računovodstvenih postupaka:

–          prema pozitivnim propisima, pod zakonskim propisima i uredbama,

–          vođenje propisanih evidencija,

–          redovito izvješćivanje nadležnih javnih tijela i službi,

–          postupanje pažnjom dobrog gospodara sukladno zakonima i pravilima morala.

Obavljanje tajničkih poslova:

–          postupanje prema pozitivnim propisima i pod zakonskima aktima te uredbama,

–          pridržavanje propisanim i uobičajenim postupcima,

–          postupanje i ponašanje po pravilima struke, savjesnosti i moralnim pravilima.

Odgojno obrazovni poslovi:

–          razvijanja moralnih i društvenih vrijednosti među učenicima,

–          ukazivanje na korupciju kao društveno štetnu i nemoralnu pojavu,

–          edukacija o mogućim načinima sprječavanja i prepoznavanja korupcije,

–          ovom segmentu dati prioritet zbog budućih naraštaja.

Antikorupcijsku edukaciju učenika treba ugraditi u nastavne i odgojno-obrazovne sadržaje kao što je kod nas u slučaju nastavnih predmeta: društvo, etika i kultura, vjeronauk, satovi razrednika, njegovanje hrvatskog jezika, njegovanje pod sugestijama i naputcima stručne službe škole životnim vještinama. Potrebno je:

–          razvijati osobnost djece,

–          upoznati ih sa neprihvatljivim vrstama ponašanja, donošenja odluka,

–          preuzimanja odgovornosti i obveza,

–          usvajanje načela pravednosti,

–          usvajanje etičkih načela,

–          ukazivanje na pogubnost kršenja propisa, te snošenja posljedica za kršenje istih,

–          upoznavanja sa vrednotama civilnog društva, demokracije,

–          Upoznavanje sa negativnim porukama masovnih medija i sl.

Nadzor nad radom i poslovanjem škole vrše nadležne javne službe i tijela te svojom kontrolom i uputama igraju važnu ulogu u sprječavanju korupcije i stvaranja svijesti o pogubnosti utjecaja korupcije. Iste će sudjelovati u zajedništvu sa školom na sprječavanju i otklanjanju korupcije, te po potrebi provoditi inspekcijski nadzor i reviziju financijsko-materijalnog poslovanja.

2. ŠKOLSKI PREVENTIVNI PROGRAM-OVISNOST I NASILJE

PRIORITETNA PODRUČJA

1. Stjecanje životnih vještina

Cilj 1: Jačanje osobnih mehanizama učenika za što uspješnijom integracijom u društvu.

Cilj 2: Podučiti učenike kako se predstaviti i samozastupati te kako se zauzeti za sebe. Kako prihvatiti i provoditi obaveze i koristiti prava.

2. Preveniranje i suzbijanje nasilja među djecom

Cilj 1: Uz provođenje CAP programa (koji se drugu godinu provodi u školi) prevenirati nasilje među djecom.

3. Spolnost i primjereno seksualno ponašanje

Cilj 1: Razumijevanje razlika među spolovima ulaskom u pubertet.

Cilj 2: Kontrola seksualnih potreba i primjereno seksualno ponašanje.

PLANIRANJE AKTIVNOSTI

Aktivnosti s učenicima

1. Radionice za razvoj životnih vještina

a) TRENING ŽIVOTNIH VJEŠTINA – Tomljanović i Kovačiček (četiri radionice tijekom školske godine)

Teme: – biti nezavisan i samostalan (uč. od 5.do 8.razreda)

– zauzeti se za sebe u donošenju odluka – za učenike OŠ (uč. od 5.do 8.razreda)

– samopoštovanje (uč. od 5.do 8.razreda)

– zauzeti se za sebe (uč. od 1. do 4.razreda), u suradnji s Dubrović

– prepoznavanje emocija (uč. od 1. do 4. razreda), u suradnji s Dubrović

b) RADIONICE ZA RAST I RAZVOJ – Kovačiček (jednom tjedno)

 – uč. od 5.do 8.razreda

c) RADIONICE ZA SAMOZASTUPANJE – Vragolović (četiri radionice tijekom školske godine)

 – uč. od 5.do 8.razreda

d) RADIONICE MEDIJACIJE – Majkić i Vragolović

– za učenike SŠ (od 1.do 3.raz.)

2. Radionice za spolnost i primjereno seksualno ponašanje

Teme: – razlike među spolovima ulaskom u pubertet (od 4.do 8.raz., skupine UiTMR)

– kontrola seksualnih potreba i primjereno seksualno ponašanje (skupine UiTMR, od 4.do 8.razreda)

– zaštita od spolno prenosivih bolesti i maloljetničke trudnoće (skupine UiTMR, od 4.do 8.razreda)

3. Radionice CAP programa

– za učenike OŠ – skupine UiTMR i uč. 8.raz.

4. Sportom usmjeravamo energiju (za učenike OŠ)

– planiranje sportskih aktivnosti za ciljanu skupinu djece s rizičnim ponašanjem (plivanje, odlazak u prirodu…)

Aktivnosti s roditeljima

1. Informiranje na roditeljskim sastancima

2. Savjetovalište u okviru škole s temama iz područja uspješnog roditeljstva (u suradnji s Obiteljskim centrom iz Rijeke)

3. Radionice u okviru CAP programa

Aktivnosti s učiteljima i osobljem

1. Informiranje na sjednicama i stručnim aktivima

PRAĆENJE I VREDNOVANJE UČINKOVITOSTI PROGRAMA

-praćenje primjene naučenoga uz pravovremenu reakciju i ponavljanje tema ili radionica

– radni listići s praktičnim zadacima za učenike

NAČINI PROVOĐENJA PROGRAMA

– posebno organizirane radionice, savjetovanja i edukacije

– u okviru nastave SRO

Koordinator: Nataša Tomljanović,prof.reh.

Članovi tima:

Nataša Tomljanović, prof.reh., Dubravka Balen Krulčić, prof.reh., Tamara Dubrović, prof.reh., Sanja Majkić, prof.reh., Snježana Petković, prof., Nataša Jurković, prof.reh.

Stručni suradnici: Zdenka Vragolović, soc.rad., mr.sc.Tatjana Kovačić, prof.def., dipl. psih. Lorena Kovačiček, prof.

Medicinsko osoblje škole: Vesna Majnarić, med.ses.

Vanjski suradnici: Tatjana Čulina, dr.

Podtimovi:

1. Obitelj –  T.Kovačić, Z.Vragolović, B.Vlaše Roman

2. Nasilje – CAP program – T.Dubrović

3. Spolnost i primjereno seksualno ponašanje – T.Kovačić, D.Balen Krulčić i V. Majnarić

4. Stjecanje životnih vještina – TŽV – N.Tomljanović i L.Kovačiček

                                                    – MEDIJACIJA – S.Majkić i Z.Vragolović

Rad s populacijom: učenici OŠ i SŠ

                              roditelji

3. CAP-(CHILD ASSAULT PREVENTION PROGRAM) – PREVENCIJA NAPADA NA DIJETE, ZA DJECU USPORENOG KOGNITIVNOG RAZVOJA

Cilj:

-poučiti djecu primarnim preventivnim strategijama u rizičnim situacijama, a odrasle senzibilizirati za problem zlostavljanja djece s teškoćama.

Namjena:

Edukacirati odrasle o rizičnim situacijama te preventivnim strategijama kroz predavanje za roditelje učenika uključenih u provedbu programa.

Učenike educirati, osnažiti i osposobiti u preventivnim vještinama kroz pet radionica.

Način realizacije:

Radionice s učenicima 8. razreda (razrednik: Kristina Kalinić) i učenicima 3 starije skupine učenika koji se školuju po programu UiTMR (razrednici: Ivone Šabarić-Rubeša i Sandra Mirojević) te učenicima SŠ (razrednici:Olgica Jukić, Sanja Majkić, Zvonimir Brozić) održat će se u 2 učionice ovisno o razrednim odjelima.

Nositelji aktivnosti- dva tima:

1.tim: Vesna Žilić, soc.ped.- vanjski suradnik.

           Dolores Stegić-Coglievina, prof.reh.

           Renata Jerković, prof. reh.

2. tim: Tamara Dubrović, mag.edu.reh.

            Marina Pavić, prof.reh.

            Janja Vucković, prof.reh.

4. „ZELENA VRATA ZNANJA“-UREĐENJE I ODRŽAVANJE ŠKOLSKOGEKO–VRTA/OKUĆNICE

Cilj aktivnosti:

-osposobljavanje učenika za jednostavne poslove održavanja okućnice i vrta (izobrazba vrtlar/cvjećar, radni odgoj) kroz učvršćivanje radnih navika i socijalizacije u užoj i široj radnoj i školskoj okolini

Namjena aktivnosti:

-provođenje programa izobrazbe, radnog odgoja i socijalizacije u užoj i široj radnoj i školskoj okolini

Način realizacije aktivnosti:

-ugradnja Eko vrta – Slagalica u dvorištu matične škole,

-uzgoj voća i povrća za potrebe kabineta domaćinstva,

-uzgoj mediteranskog bilja,

-odvajanje i kompost bio-otpada iz kabineta domaćinstva,

-izrada mirisnih vrečica i sl. proizvoda za učeničku zadrugu,

-sadnja mediteranskog bilja na područnim odjelima Baredice i Oštro,

-održavanje okućnice škole, odjela Baredice, okoliša parka Fakulteta za teologiju, sudjelovanje u ekološkim akcijama lokalne zajednice

-širenje obima posla u skladu s mogućnostima i potrebama škole.

Vremenik aktivnosti:

–          školska godina 2014/2015, a prema satnici pojedinih razrednih odjela

Financiranje programa/projekta će se provoditi kroz  natječaje. Program će se prijaviti kao projekt i na taj način će se pokušati izfinancirati cijeli program, a i proširiti u skladu sa potrebama i interesima učenika te mogućnostima škole.

Nositelji aktivnosti:

–          razrednici grupa i razreda škole

5. SAVJETOVALIŠTE ZA RODITELJE

         Savjetovalište za roditelje jedna je od aktivnosti koja se već nekoliko godina provodi u Centru. Održavaju se različita tematska predavanja, a u skladu s interesima roditelja. Uglavnom su to teme iz područja odgoja djeteta, psihosocijalnih potreba djeteta, dječjih prava, brige o zdravlju, kavlitetnom roditeljstvu i sl. Pokušavaju se dotaknuti mnoga problemska pitanja, a očekuje se aktivno sudjelovanje roditelja. Vrijednost ove aktivnosti je u proširivanju znanja roditelja o potrebama vlastita djeteta, ali i u međusobnom druženju roditelja i stručnjaka te razmjeni iskustava.

Radionice vezane uz kvalitetno roditeljstvo provoditi će socijalna radnica Centra u suradnji s Obiteljskim centrom.

Koordinatori aktivnosti su Tatjana Kovačić, pedagog Centra i Barbara Vlaše Roman, psiholog Centra i Zdenka Vragolović, socijalni radnik Centra.

6. PROGRAMI OBILJEŽAVANJA PRIGODNIH DANA

Dani kruha

Dani kruha obilježavaju se svake godine tijekom listopada u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima te u mnogim drugim ustanovama i organizacijama iz sustava obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva. Jednaka tradicija obilježavanja slijedi se i u Centru za odgoj i obrazovanje.

Obilježavanje Dana kruha pridonosi potpunijem odgoju i obrazovanju za zaštitu okoliša, upoznavanju i očuvanju biološke raznolikosti Republike Hrvatske, podizanju svijesti o ekološkoj poljoprivredi i zdravoj prehrani, a temelji se na izgrađivanju pozitivnih stavova i stvaranja pravilnog emocionalnog odnosa djeteta/učenika i prirode.

Ciljevi programa:

–          upoznati učenike s procesom nastajanja kruha («Od zrna do kruha»)

–          približiti učenicima blagovanje kruha i narodne običaje

–          upoznati učenike sa žetvenim i ostalim običajima

–          upoznati učenike s autohtonim i/ili starim vrstama voća i drugim plodovima zemlje (povrće, žitarice, gljive, ljekovito i začinsko bilje)

–          upoznati učenike sa zastupljenošću i načinima očuvanja pojedinih vrsta (izgled sjemena, način i vrijeme sadnje, vegetacijski ciklus)

–          ukazati na važnost zdrave prehrane.

Sudionici programa:

–          učenici osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje

–          roditelji učenika osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje

–          voditelji i koordinator programa

–          razrednici kao voditelji aktivnosti na razini razreda.

Metode rada:

Na razini razreda:

–          razgovor s učenicima na temu kruha, autohtonih plodova našeg zavičaja, običaja primorskog kraja

–          obrađivanje nastavnih cjelina tematski vezanih za Dane kruha

–          informiranje učenika o kulturi ophođenja prema kruhu i načinima zbrinjavanja njegovih ostataka

–          upoznavanje učenika sa životnim ciklusom poljoprivrednih kultura (žitarice, voće, povrće i sl.)

–          prikupljanje sjemenki žitarica, ljekovitog bilja i sl., likovno izražavanje, uređivanje učionice i prostora škole, scenski izraz (prikaz običaja i sl.) u svrhu pripremanja izložbe radova djece i učenika na temu Dani kruha

–          izrada kruha, peciva i krušnih proizvoda u suradnji s roditeljima, s naglaskom na važnost obiteljskog okupljanja

–          organizacija posjeta pekarnicama, sjemenari, mlinu i sl.

Na razini škole:

–          organizacija prigodne svečanosti za djecu, roditelje i učitelje povodom Dana kruha

–          blagoslov kruha i plodova zemlje

–          izložba radova učenika na temu Dani kruha

–          izložba plodova našeg zavičaja

–          izložba prigodni poljoprivrednih alatki

–          predstavljanje zavičajne kuhinje (fotografije, plakati, literatura i sl.).

Koordinator za ovaj program je Tatjana Kovačić.

Međunarodni dan obitelji

         Ujedinjeni narodi su 15. svibnja proglasili Međunarodnim danom obitelji još 1989. godine. Taj je dan u svijetu prvi puta obilježen 1994. godine, koja je bila proglašena Međunarodnom godinom obitelji. Osnovni značaj obilježavanja tog dana jest naglasak na važnosti obitelji u društvu, čime se promiče uvažavanje obiteljskog života, tradicije i običaja. Unatoč mnogim promjenama koje su utjecale na mjesto i ulogu obitelji u društvu ona je ipak temeljna jedinica društva i ima civilizacijsku vrijednost. Obitelj pruža zaštitu i skrb; obitelj je utočište sigurnosti i od ključne je važnosti za razvoj svih članova, posebice djece. Obitelj omogućava rast i razvoj, maksimalizaciju potencijala i stoga se treba podići na pijedestal obaveza i odgovornosti društva u cjelini. Obitelj treba zadovoljiti sve one potrebe svojih članova, koje svakodnevno življenje čine bogatijim, sadržajnijim i ljepšim.

         Školski program obilježavanja Međunarodnog dana obitelji 15. svibnja 2009. godine temelji se na navedenim načelima, koji predstavljaju nit vodilju u osmišljavanju i organizaciji sadržaja i aktivnosti planiranih za obilježavanje Međunarodnog dana obitelji. Obilježavanje Međunarodnog dana obitelji u Centru za odgoj i obrazovanje poprimilo je tradicionalnu dimenziju. Naime, zbog specifičnosti pristupa u radu s učenicima Škole, a koji se temelje na uvažavanju osobnih potreba učenika i humanizaciji odgojno-obrazovnog procesa, godinama se njeguje odnos uzajamnog razumijevanja i poštovanja s obiteljima naših učenika. Time se jasno naglašavaju obiteljske vrijednosti, pa se Međunarodni dan obitelji u Centru za odgoj i obrazovanje obilježava sa porukom: «Obitelj je prva i najvažnija škola – obitelj je škola za život.».

Ciljevi programa:

–          upoznati učenike, roditelje i učitelje s obiteljskim vrijednostima i značajem obiteljskog okruženja

–          promovirati suradnju s roditeljima i stvaranje partnerskog odnosa obitelj – škola

–          informiranje učenika i roditelja o nastojanjima Škole za unapređivanje i podizanje kvalitete odgojno – obrazovnog rada provedbom raznovrsnih projekata i programa u neposrednom odgojno – obrazovnom radu

–          potaknuti uključivanje roditelja u školske i izvanškolske aktivnosti te zajedničko planiranje istih

–          podržavati uvažavanje obiteljskog života, tradicije i običaja

–          pokazati solidarnost u potrazi za boljim životnim standardom obitelji

–          potaknuti djelovanje svih nadležnih subjekata u korist obitelji.

Sudionici programa

–          učenici osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje

–          roditelji/članovi obitelji učenika osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje

–          voditelji i koordinatori programa

–          razrednici kao voditelji aktivnosti na razini razreda.

–           

Metode rada:

Na razini razreda:

–          razgovor s učenicima na temu obitelji i obilježavanja Međunarodnog dana obitelji

–          obrađivanje nastavnih cjelina tematski vezanih za obitelj i za Majčin dan

–          upoznavanje učenika sa temeljnim obiteljskim vrijednostima i važnost njegovanja međusobnih odnosa, uvažavanja i tolerancije

–          informiranje roditelja o aktivnostima koji se provode u Školi povodom Međunarodnog dana obitelji te o potrebi za njihovim aktivnim sudjelovanjem.

Aktivnosti na razini razreda uključuju:

         • izrada prigodnih čestitki i poklona za roditelje/članove obitelji

         • izrada zajedničkog plakata na kojem će se istaknuti: poruke djece roditeljima (npr. «Za mene je obitelj kada se mama, tata i ja volimo»), fotografije iz obiteljskog života (npr. «Moji roditelji i ja»), prigodni pjesma na temu obitelji i sl.

         • likovne aktivnosti (na temu «Moja obitelj», «Moja majka» i sl. uz korištenje različitih medija za likovno izražavanje, prema osobnom izboru učenika)

         • parlaonica – rasprava o pojedinim aspektima obiteljskog života te o ostalim sličnim temama, po potrebi uz sudjelovanje stručnih suradnika Škole («Komunikacija u obitelji», «Lijepa riječ otvara sva vrata» i sl.)

         • volontiranje roditelja u razrednim odjelima i grupama učenika te sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima. Na razini škole:

–          organizacija prigodne svečanosti za djecu, roditelje/članove obitelji i učitelje povodom Međunarodnog dana obitelji

–          izložba radova učenika na temu obitelji i obilježavanja Međunarodnog dana obitelji (izlaganje zajedničkih plakata, individualnih uradaka i dr.)

–          organizacija zajedničkih aktivnosti (druženje učenika i njihovih roditelja, igre, natjecanja i sl.)

–          organizacija posebnih aktivnosti poput radionica, sastanaka i sl., sa ciljem unapređivanja suradnje s roditeljima, informiranja i savjetovanja roditelja («Komunikacija u obitelji», «Roditeljstvo», «Kako pružiti podršku roditeljima» i sl.)

–          dokumentirati izvedene aktivnosti, dojmove, komentare učenika, roditelja i članova obitelji.

Koordinator aktivnosti je Dina Dežmar.

4.7. PROGRAM ŠKOLE U PRIRODI

         Škola u prirodi omogućava učenicima učenje cjelovitim doživljavanjem životnih i nastavnih sadržaja u neposrednoj stvarnosti. Promjene u prirodi međusobno su povezane uzročno-posljedičnim vezama, a Škola u prirodi omogućava učenicima promatranje prirodnih promjena i uočavanje specifičnosti odnosa u prirodi.

Ciljevi:

–          uvježbavanje prirodoslovnih postupaka (promatranje, opažanje, uspoređivanje, razvrstavanje, mjerenje, opisivanje, prikupljanje podataka, zapisivanje podataka, zaključivanje i interpretacija podataka, obrazlaganje uzroka ili posljedica)

–          razvijanje ekološke svijesti

–          isticanje važnosti suživota ljudi i prirode

–          aktivna uloga u zaštiti prirode

–          poticanje komunikacije i partnerskog odnosa učenik – učitelj i obratno

–          druženje, sklapanje prijateljstva, uvažavanje i tolerancija različitosti

–          učenju pravilima zajedničkog života i preuzimanja odgovornosti

–          odabir aktivnosti prema najbolje izraženim sposobnostima učenika što vodi ka osobnom zadovoljstvu i porastu samopouzdanja

–          usvajanje poželjnih pravila ophođenja (npr. higijenske navike, kulturno ponašanje)

Sudionici programa:

–          učenici i učitelji osnovne i srednje škole Centra za odgoj i obrazovanje

–          koordinatori programa

–          razrednici kao voditelji aktivnosti na razini razreda

Metode rada:

–          prikladni nastavni sadržaji i aktivnosti (izvode se prema nastavnom planu)

–          športsko-rekreacijski sadržaji (npr. športske igre, natjecanja, rad u radionicama prema interesu i sposobnostima)

–          organizacija kvalitetne provedbe slobodnog vremena (čitanje, pisanje razglednica, pričanje, društvene igre).

Koordinator aktivnosti je pedagog Tatjana Kovačić.

4.8. PLAN DJELOVANJA ZA PROMICANJE I USPOSTAVLJANJERAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA

         Na razini škole smo izrazito angažirani u preventivnim programima te oblicima savjetodavnog rada, ali i edukacijskog pristupa različitim problemima naših učenika i njihovih roditelja te učitelja. Obzirom da je riječ o aktivnostima koje sveobuhvatno obrađuju teme iz područja odgoja i obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijalne problematike, mentalnog zdravlja i dr., a unutar kojih se raspravlja i o ravnopravnosti spolova, u nastavku iznosimo pregled planiranih aktivnosti u svom izvornom obliku.

U pristupu ovoj problematici služimo se znanjima i vještinama dobivenim na mnogim verificiranim seminarima kao i u drugim vidovima stručnog usavršavanja učitelja i stručnih suradnika Centra (edukacije, poslijediplomski studiji is l.).

Način realizacije:

Rad s učenicima

-prikladni nastavni sadržaji i aktivnosti, radionice na teme koje podrazumijevaju i problematiku ravnopravnosti spolova (np. odnos dječaka-djevojčica, majke-oca),

-briga o zdravlju-prikladne aktivnosti koje vodi liječnik školske medicine/medicinska sestra/pedagog/psiholog/socijalni radnik.

Rad s roditeljima

-edukacija o važnosti građanskog odgoja,

-promicanje vrijednosti o problematici na roditeljskim sastancima, individualnom savjetovanju roditelja (psiholog,pedagog,socijalni radnik,medicinska sestra idr.).

Rad s učiteljima

-promicanje međuljudskih odnosa i suradničke atmosfere,

-ostvaruje se kroz sjednice UV, NV, SA, sudjelovanjem na stručnom usavršavanju, individualnim i grupnim savjetovanjima, trenucima zabave i opuštanja.

Sve aktivnosti provode se tijekom cijele nastavne godine.

Nositelji aktivnosti:

-stručni suradnici škole,

-medicinska sestra,

…te razrednici osnovne i srednje škole.

4.9. UNICEF-ov PROJEKT “ŠKOLE ZA AFRIKU”

Ciljevi projekta: -humanitarno djelovanje za djecu u Africi,

                           -podizanje kvalitete života i obrazovanja u Africi,

                           -prikupljanje novčanih sredstava.

Namjena projekta: senzibilizacija učenika za pomoć potrebitima, usmjerenost na ispunjavanje dječjih prava, humanitarni angažman i aktivno sudjelovanje u životu zajednice; osobna, građanska i društvena odgovornost, edukacija (dječja prava; ravnopravnost spolova; život u Africi: obrazovanje, djetinjstvo, odrastanje, igra i dr.), amoaktualizacija  kroz humanitarnu aktivnost, formiranje pozitivnih stavova prema ugroženim skupinama.

Način realizacije: informacije o projektu, informiranje i edukacija učitelja/nastavnika, roditelja/skrbnika, informiranje putem plakata, učeničkih radova, novinskih članaka i sl., edukativne aktivnosti i igre, motivacijske poruke, prodajne izložbe, suradnja s medijima i lokalnom zajednicom, prikupljanje dobrotvornih priloga.

Vrijeme provođenja projekta je tijekom školske godine.

Koordinatori aktivnosti su Zdenka Vragolović i Barbara Vlaše Roman

Školski projekti (PDF)