Dragi roditelji,

U ovoj teškoj situaciji s kojom se suočava cijeli svijet pa tako i svatko od nas, nije se lako snaći.

Svi mi proživljavamo ovu situaciju na svoj način, svatko se njome nosi i suočava drugačije. Živimo različite živote, različite smo osobe pa su tako različiti osjećaji i reakcije normalne u situaciji koja nije normalna. Kako kod odraslih osoba, tako i kod djece.

U teškim životnim trenucima najčešće kod sebe i drugih primjećujemo emocionalne reakcije. Možemo osjećati strah, zaleđenost, osjećaj gubitka kontrole, ljutnju, tugu, bespomoćnost, sram, krivnju, zabrinutost, razdražljivost...

Na tjelesnom nivou reagirati možemo glavoboljom, teškoćama s disanjem, boli i mučninom u želucu, nemirom, vrtoglavicom, slabosti, umorom, teškoćama spavanja...

Naše misli mogu biti nesređene, teško se koncentriramo i održavamo pažnju, gubimo interes za uobičajene aktivnosti, vrludaju nam glavom mnoga pitanja, slike ili sjećanja, imamo povećanu potrebu pričati o tome što se događa, možemo biti pesimistični ili pak negirati cijelu situaciju...

I ponašamo se drugačije. Neki se povlače i osamljuju, a drugi imaju pojačanu potrebu za druženjem što je sad otežano. Neki se teško organiziraju, neki su emocionalniji, neki agresivniji, a kod djece se znaju dogoditi i ponašanja koja su primjerenija za djecu mlađe dobi.

Naravno, ovo su samo najčešća iskustva i doživljaji. Svatko od nas se možda osjeća, reagira, misli i ponaša drugačije nego je navedeno. Ponavljam, sve je to normalan odgovor na situaciju koja nije normalna, jer nismo svi isti. Nismo živjeli niti živimo jednake živote, niti se u ovom trenu suočavamo s jednakim izazovima i teškoćama. Iako su različite reakcije normalne ne znači da ih trebamo zanemariti kod sebe i kod djece.

Djeca ovu situaciju možda ne razumiju, ali je zato osjećaju. Osjećaju nas i naše emocije. Nekoj djeci ćemo na primjeren i jednostavan način uspjeti objasniti što se događa ili ih barem podučiti pravilima kojih se trebamo svi držati kako bi očuvali zdravlje. Drugoj djeci nećemo moći objasniti.

Ipak, emocijama možemo komunicirati sa svima. To znači da svoje osjećaje nećemo skrivati od djece jer njihovi mali alarmi često osjete da nešto nije u redu koliko god se mi trudili to sakriti. Umjesto skrivanja osjećaja, pokazati ćemo ih, pokazati ćemo da je normalno tako se osjećati, ali ćemo pokazati i kako se mi s time nosimo. Naučiti ćemo ih primjerom da su emocije normalan dio našeg života i koliko god one nekad bile teške, da postoji način kako se s njima možemo nositi. Naravno, najvažnija poruka koju možemo djeci poslati je da smo tu za njih, da smo njihova sigurnost i utočište. Pokazati ćemo im to kroz naše male rituale bliskosti, pokazati ćemo im da nam se mogu povjeriti sa svojim osjećajima i mislima, pružiti ćemo im razumijevanje, emocionalnu podršku i sigurnost.

U svakodnevnom životu dosta je važno zadržati neke rituale koje smo imali ranije, a ako primjetimo potrebu, možda uvesti i neke nove. Poželjno je osmisliti zajedničke aktivnosti. Sigurna sam da su naši učitelji već poslali pregršt ideja te da će nastaviti slati iste. I ja sam, u ranijem tekstu na našoj stranici (Kako pružiti podršku djeci u periodu zdrastvene krize ), detaljnije navela neke ideje i savjete. Vjerujem da povrh toga, svi mi možemo spojiti vlastitu i dječju maštu te osmisliti nešto samo naše, a time i posebno. Kad nemamo drugih ideja uvijek se možemo grliti, maziti, razgovarati, igrati se, čuti jedni druge kao i osjetiti se međusobno. Svima nam je tada lakše. Zagrljaj je često najljepše mjesto na svijetu.

Cijela ova situacija će vjerojatno trajati još neko vrijeme. Normalno je očekivati da će se različite emocionalne i ponašajne teškoće kod nekih dogoditi kasnije, a kod nekih ranije. Normalno je i da neke probleme vidimo tek nakon što izađemo iz teškog perioda ili da se tek tada pojave. Sve što je normalno za nas, normalno je i za našu djecu. Imajmo razumijevanja jedni za druge, budimo tu jedni za druge. I znajte - niste sami.

Ako osjetite potrebu, slobodno mi se obratite na mail lorena.kovacicek@gmail.com pa ćemo zajednički dogovoriti najbolji način i vrijeme komunikacije s ciljem da probamo pronaći način da pomognete Vašem djetetu da se nosi s ovom teškom situacijom.

Psiholog CZOO

Lorena Kovačiček